U oba predavanja g. Korlević nas je upoznao sa zapanjujućim dostignućima iz različitih područja znanosti te sa činjenicama da se neka od tih istraživanja već realiziraju, i to ne negdje daleko, nego u laboratoriju u Višnjanu. Saznali smo o brojnim novim nacrtima istraživanja za koja se očekuje da će za par godina biti realizirana, dakle vrlo brzo, a odnose se na nevjerojatne mogućnosti. Npr. u kolovozu sljedeće godine mladi će u Višnjanu raditi na modificiranju genoma jedne ribice, što je moguće početak genetskog dizajniranja vlastitog kućnog ljubimca u malo daljoj budućnosti. Većina saznanja o kojima smo slušali navodi nas na vrtoglavo preispitivanje dosadašnjih paradigmi stvarnosti i na redefiniranje pojmova čovjek, život, besmrtnost, razmnožavanje, inteligencija, etičnost… Naime, znanstveno promišljanje o vremenu koje dolazi, koje će biti sadašnjost našim učenicima kada dopru u svoje odrasle godine, govori u prilog velikih promjena koje će nastupiti, mada se možda na prvi pogled one neće naslućivati gledajući površno, jer uvijek će postojati ponuda zabave u medijskom prostoru, koja će ljudima okupirati pažnju površnim sadržajima.

     Korado je poručio učenicima da nađu svoje mjesto u toj budućnosti koja će biti i zanimljiva, ali i delikatna, i u mnogome drugačija od ove koju znamo, čak i zamršena. Poručio im je da budu mudri poput lisice, da vjeruju i oslanjaju se na moć znanja, da teže biti najbolji u onom čime se žele baviti pa makar to bilo nešto što nije programiranje i visoka tehnologija, već je nešto poput vrtlarstva, koje, ako si profesionalac i ozbiljno mu se posvetiš, može biti vrlo unosan posao u Istri, turizmu usmjerenoj regiji. Naglašavao je važnost znanja i primijene znanja. Jer, znanje će se tražiti, i ono će se skupo plaćati onome tko ga bude znao primijeniti i prodati. I, naravno, nezaobilazno je poznavanje engleskog jezika kao materinjeg.

     Nadahnuo je učenike pričama o mladim osobama koje su se iz malih sredina unutar Hrvatske, neovisno o okolnostima koje ponekad i nisu bile na njihovoj strani, vinule u visoke profesionalne vode svjetskih razina. Njihova tajna je u predanosti, trudu, strasti prema istraživanju, potpori mentora i obitelji, ali i osjećaju pripadnosti sa grupom sebi sličnih visoko motiviranih učenika. Korado kaže da takva djeca i takvi ljudi, po nečemu napredniji i drugačiji od ostalih svojih vršnjaka, mogu biti doživljeni čudacima. Ali, Korado i poziva svakog učenika da ne brine zbog toga, jer da biti čudak i ridikul znači da smo zadržali nešto svoje i da se ne damo tek tako povinuti mjerilima većine.  

      Korado je naglasio i problem medija i propagande koji iskrivljuju sliku pravih vrijednosti, navodeći mase da slijede sadržaje poput plitke zabave, što mladog čovjeka može navesti na krive zaključke o onome što je zaista važno. Zabava nije loša, ali ona odvlači pažnju sa onoga u što je osoba mogla uložiti svoje talente i doprinijeti nečemu novom, boljem. Zabava je mašinerija za održanje nezabrinutosti stanovništva s ciljem njegovanja dobrog kupca, jer „uznemirena krava ne daje mlijeko“. Apelirao je na učenike da shvate da će često ono što će im se servirati kao jedina realnost biti tek kulisa, poput kazališne,  nešto nestvarno i u biti bezvrijedno, što u stvari zaklanja pogled na stvarnost, te ih je pozvao da zadrže skeptičnost prema bilo kakvim sadržajima i autoritetima, bilo onima koji nude zabavu ili onima koji propagiraju znanost, a posebno onima koji spadaju u pseudoznanost. Jer, upitao ih je, kako možete znati da sam vam ja sada rekao istinu. Da ste pravi skeptici, vi biste uzeli moju prezentaciju i provjerili podatke o kojima sam govorio na internetu…

     Predavanje je pobudilo interes učenika pa su uslijedila brojna pitanja koja su dirala u rubna područja. Bilo je zanimljivo pratiti odgovore g. Korlevića, posebno zato jer su mnoga naizgled jednostavna pitanja za dobila ovakve odgovore (parafraziram): „Da bih ti odgovorio na ovo pitanje, trebao bih vam izložiti predavanje od 45 minuta. Jer bez njega ne biste razumjeli odgovor na pitanje. Ako bih vam odgovorio  samo sa DA ili  NE, naveo bih vas na krivo razumijevanje dok vam ne pojasnim još neke pojmove.“

      Imali smo dojam kao da nam uljuljkanima u dojam predvidljivosti trodimenzionalnog svijeta, netko govori da je svijet višedimenzionalan. I trudili smo se nove informacije strpati u stare i uske trodimenzionalne kutije. Jer, priznajte, nije jednostavno razumjeti da svemir možda nije beskonačan i da postoji više svemira, ali da bi trodimenzionalno shvaćanje ovoga dovelo do pogrešnih zaključaka. Kako takvu perspektivu, koja u sebi sadrži višedimenzionalnost, ugurati u dosadašnju 3D „sliku svijeta“? Nikako!, treba proširiti i izmijeniti „sliku“… i pomiriti se da je nećemo moći zamisliti, jer je naš um ne može zamisliti više ni 4. dimenziju. Čini se da je prava stvarnost vrlo uzbudljiva u svojoj neshvatljivosti, a uzbudljivo je i istraživanje te neobične stvarnosti.

***

           Predavanje za učitelje gradilo se na sličnim porukama, ali u kontekstu uviđanja dokle seže svijet znanosti danas i sutra i što je uloga učitelja u životu njegovih učenika. Poručeno nam je da je uloga učitelja golema, jer su učitelji svakodnevno povezani sa djecom, a djeca su oni ljudi koji će činiti budućnost našeg društva. Učitelj ima moć inspirirati učenike plemenitim vrijednostima i svojom ljubavlju prema nekom području bavljenja ozračiti i njih, da se i sami „zapale“. Jer, učitelj u stvari prenosi tu neku emociju prema nekoj temi na učenika, to nešto u čemu je on ekspert. Učitelj, koji je zaljubljenik u pčelarstvo, zaljubit će i učenike u živote kukaca.

          Naime, uvidom u živote izuzetnih osoba, poput Nikole Tesle, shvatilo se je uloga učitelja bila vrlo značajna, kao što su značajni bili i brojni životni problemi, koji ponekad djeluju motivacijski na čovjeka, tjerajući ga da se pomakne i učini nešto radikalno novo i odvažno ili da pak učini velike zaokrete u svom životu. U određenom smislu, pronašlo se da ima nečeg dobrog u činjenici da je netko rođen u malim mjestima, jer će učenici iz takvih područja više cijeniti i iskorištavati prilike koje im se ponude, nego oni kojima su prilike nadohvat, kako je to slučaj u većim gradovima.

          Saznali smo koliko je važno hvaliti rad, trud, postignuće, manifestaciju našeg znanja, a ne osobu. Naime, osoba je po sebi vrijedna, ali nikako nije dobro za uspjeh hvaliti osobu, nego njezin trud i konkretnu primjenu. Da bi se razbuktala strast u inteligentnim mladim ljudima koji kultivirano ljenčare potrebno je osmisliti im sudjelovanje u projektnoj nastavi, ponuditi im šarolike mogućnosti da imaju mogućnost vidjeti što ih privlači. Tada se neki navuku na neko znanstveno područje, jer kroz akciju, primjenu i eksperiment… shvate da je rad daleko zanimljiviji nego se to činilo klasičnim knjiškim učenjem, i da je zabavniji od ljenčarenja. Kao zagovornik projektnog učenja, Korado smatra da Kurikikulum ne bi smio dirigirati učiteljima što i kako da rade, već bi trebao biti putokaz i ostavljati bar 30% slobode da učitelj prema afinitetima konkretne djece u konkretnom razredu osmišljava nastavu.

          Korado sa svojim volonterima vodi različite terenske projekte u koje su uključena djeca već od vrtićke dobi. Najmlađa skupina „Cuvete“ okuplja članove od 3 do 5 godina starosti.