U mjesecu siječnju, uoči Dana sjećanja na žrtve holokausta, učenici 8.a i 8.b razreda sudjelovali su u edukativnim aktivnostima nakon čitanja Dnevnika Anne Frank.
Učiteljica hrvatskoga jezika Tihana F. Načinović i školska knjižničarka pripremile su kviz u kojem su učenici 8.a i 8. b odmjerili snage u poznavanju osnovnih činjenica o holokaustu i sadržaju pročitanog dnevnika. Pobjedu su, nakon zbroja bodova svih skupina u svakom od razreda, odnijeli učenici 8.a razreda.
Osim kviza, učenici su imali zadatak napisati pismo Anni, uputiti joj riječi podrške, razumijevanja te ukratko prikazati današnji svijet i svoj život…
Ovom aktivnošću učenici su, osim razumijevanja sadržaja knjige, imali priliku razvijati i pokazati svoju empatiju te svijest o važnosti tolerancije i znanja povijesti kako se takvi zločini u budućnosti više nikad ne bi ponovili.
U nastavku možete pročitati njihova prekrasna pisma koja pokazuju suosjećanje i zrelost u promišljanju. Izdvojili smo cjelovita pisma Paole Valenta, Elle Vičić, Rianne Mikolj, Petre Klapčić i Anamarije Zović te nekoliko misli iz pisama ostalih učenika.
Draga Anna,
Pročitala sam tvoj dnevnik. Je li sve to istina? Čini se kao tragična bajka, ali nažalost je istina. Velika je tragedija događaj rata i puno smrti. U ratu djeca postaju ljudi. Tako si i ti odrasla u jednom trenutku. Ne mogu ni zamisliti kako si se osjećala. Mislim da ja to ne bih uspjela preživjeti. Znam da ti je bilo teško, ali ostala si jaka. To me inspiriralo da napišem pismo. Sve te strahote koje si doživljavala niti ne mogu čitati, a da mi suza ne zastane u oku. Mislim da nije pravedno to što su neki zli ljudi mislili da Židovi ne vrijede. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i trebamo poštivati jedni druge, bez obzira na rasu, vjeroispovijest ili narodnost. Tvoj dnevnik mi pokazuje da bez obzira koliko prijatelja imaš, treba ti jedan dnevnik koji će znati više od svih ostalih prijatelja. Ponekad je papir i moj najbolji prijatelj. Sluša moje probleme kao što je tvoj dnevnik tvoje. Jučer je bio Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Odmah sam se sjetila tebe, tvoje hrabrosti, ljepote i nestašnosti. Bilo bi mi drago da i ti jednoga dana pročitaš ovo pismo i moj dnevnik… Nije se lako nositi s ratom, ali naš unutarnji rat kojeg vodimo u sebi je najteži. Previše razmišljam, zamišljam i čak se svađam sama sa sobom. Koliko god ja sebe ponekad mrzila, uvijek postoji moje malo svjetlo. Mislim, nije malo, nego je to dugi popis mojih omiljenih ljudi i stvari. Kada sam tužna i sumorna, moje je svjetlo obitelj, kao što je tebi bila tvoja. U teškim trenucima sjetim se njih i sjetim se tebe. To mi pomaže i gura naprijed.
Ne znam kako da ti zahvalim zbog tvog dnevnika za kojeg vjerojatno nisi ni znala da će jednoga dana inspirirati na tisuće djece i odraslih diljem svijeta.
Hvala ti na svemu.
S ljubavlju,
Paola
Draga Anna,
od 3. razreda čekam da pročitam tvoj dnevnik i sad napokon jesam. Žao mi zbog svega što si prošla ti, tvoja obitelj i svi Židovi. Ne znaš koliko me sve to rastužuje i niti ne mogu zamisliti koliko m sve to rastužuje i niti ne mogu zamisliti kako vam je bilo i koliko straha si osjećala. Moj pradjed je isto bio Židov i nacisti su ga ubili pa je moja prabaka morala sama brinuti o djedu. Hitler je stvarno bio bezobrazan.
Drago mi je da si u dnevniku pronašla svoju vjernu prijateljicu Kitty. To je predivan osjećaj. I ja imam takvu prijateljicu, zove se Chiara. Često razmišljam kako bi danas gledala na ovaj svijet. Dobro je što je mučenje Židova završilo, ali neke ljude se i dalje ne voli zbog njihove rase i vjere. Po meni to nije lijepo jer svi smo mi ljudi i trebali bi jedni druge poštivati. Dok sam čitala tvoj dnevnik, saznala sam da si bila i zaljubljena. Ja sam isto zaljubljena i taj dečko je isto jako dobar prema meni. Voljela bih da ste svi sretno završili. Sada ste dio povijesti i svi uče o vama i slušaju kako vam je bilo teško. Zahvaljujući tebi sada cijeli svijet zna kako je bilo jednoj djevojčici u to vrijeme i svim Židovima. Tvoj tata je bio jako pametan jer je objavio dnevnik.
Ja ne bih bila hrabra kao ti. Zbog tebe ovaj svijet gledam drugačije.
Hvala ti.
Tvoja Ella
Draga Anne,
nadam se da si sada s obitelji na nekom ljepšem mjestu gdje vas nitko ne proganja… a
lvaro
Draga Anne,
tužan sam jer znam da se nikad nećeš vratiti, ali samo želim da u našem drugom životu budemo prijatelji i da mi ispričaš svoje priče…
Daniel
Draga Anne Frank!
Hrabra si i izdržljiva, ja, za razliku od tebe, vjerojatno bih se slomio. Želim da samu tebe i tvoj dnevnik ljudi pamte zauvijek kao simbol neugasivog svjetla u silnoj tami.
S poštovanjem, Darian
Draga Anne,
žao mi je što si pretrpjela sav taj strah i zločesti rat
Elmir
Draga Anne Frank!
Volim kako nakon svega što se dogodilo još uvijek vjeruješ u dobrotu ljudi.
Počivaj u miru, Donald
Draga Anna,
Nadam se da će generacije i generacije pamtiti tvoju tužnu priču. Priču o tvom životu i o ratu i da će pamtiti tvoje ime – Anne Frank. Luka
Draga Anne,
Židovi danas imaju svoju nagradu za one koji su žrtvovali svoj život. Ali svijet je i dalje okrutan i zao. Drago mi je da je tvoj otac ostao živ i objavio dnevnik za tebe. Sviđa mi se kako si nazvala svoj dnevnik.
Tvoja Katrin
Draga Anna,
Sigurno bi jednog dana bila dobra spisateljica i novinarka. Tvoj otac bio je jako ponosan na tebe. I ja se ponosim tobom. Sada si najpoznatija figura povijesti. Šaljem ti puno pozdrava i podrške.
Arian
Draga Anna,
Djeca ne zaslužuju da im se uskraćuje djetinjstvo jer bi tada trebali biti najsretniji. Divim se svima vama. I ja ponekad kad mi je teško zapisujem svoje misli u dnevnik. Žao mi je što si sve ovo morala proživjeti.
Puno pozdrava šalje ti Chiara
Draga Anna Frank!
Žao mi je zbog svega što se dogodilo tebi i tvojim bližnjima. Jako lijepo pišeš. Sigurno bi jednog dana postala slavna.
Ivano
Draga Anna Frank,
vjerujem da niti jedno dijete ne bi trebalo proživljavati ono kroz što si ti prošla, ti i druga djeca tijekom Drugog svjetskog rata. Ponekad pomislim da je moj život težak, ali onda se sjetim tvoje priče i znam kako mi je dobro u životu. Ne trebam mijenjati domove i skrivati se u potkrovlju u strahu da će me vojnici pronaći i ubiti, da će na moju kuću baciti bombu ili me na silu odvesti u koncentracijski logor. Ne trebam brinuti koliko je hrane i vode ostalo ili se bojati izići van. Djeca naših godina trebala bi brinuti o svojim ocjenama, koju će igru taj dan igrati i do kada smiju biti u parku. Uz sav taj kaos, drago mi je da si našla svoj mir u pisanju , u bilježenju svakog dana. Čitajući tvoj dnevnik, shvatila sam da smo slične na mnoge načine. Imamo simpatije, volimo pisati i čitati. Zbog naših sličnosti, mogla sam se staviti u tvoje cipele i tada sam shvatila koliko si zapravo bila hrabra. Divim ti se.
Puno pozdrava,
Rianna
Draga Anna!
Ja se zovem Petra i tvojih sam godina. Dok sam čitala tvoj dnevnik, imala sam osjećaj kao da uživo pričam s tobom. Toliko osjećaja, nadanja, strahovanja… Čitajući dnevnik, shvatila sam da si ustvari najobičnija djevojka poput mene koja hoće natrag svoj normalan svakodnevni život.
Inspirirala si me svojom hrabrošću i naučila sam da u svakoj situaciji moramo misliti pozitivno. Nisi izgubila vjeru u sutra, ni u dobre ljude. Razumijem da ti je bilo teško živjeti sa sedam ljudi u malom prostoru (malo hrane, novaca, prijatelja, slobodnog kretanja tijekom većine dana, ne otvarati prozore) i dijeliti svoju sobu s odraslim čovjekom u vrijeme puberteta kad bi ponekad najradije bila sama. Žao mi i što neki od ljudi s kojima si živjela nisu imali dovoljno vremena kako bi te bolje upoznali jer neki su te samo kritizirali i nisu ti dali šansu da se iskažeš jer mislim da si vesela i iskrena osoba. Nadam se i da ćeš shvatiti da su tvoji roditelji ponosni na tebe, iako se ponekad posvađate. Drago mi je što si ipak našla utjehu u pisanju i ostalim hobijima. Sigurna sam da si bila izrazito ljuta na sve Nijemce, ali cijenim što to nisi pokazivala jer osjećala si se „izoliranom“ od cijelog svijeta, nisi pripadala nekakvim zamišljenim idealima , a to je krajnje nepošteno i frustrirajuće. Veoma mi je drago što si upoznala barem Petera, podijelila sreću i tugu s njim u zatočeništvu, našla nekog tko te barem malo razumije.
Uistinu ti se divim jer si toliko toga tako mlada pretrpjela, a ostala si hrabra i nisi odustala. Nadam se da si sada na boljem mjestu te da si sa svojim najmilijima i voljenima.
Tvoja Petra
Draga Anna,
ja se zovem Anamarija i idem u osmi razred jedne osnovne škole. Imam četrnaest godina i sada je 2026. ali me je tvoja priča iz 1943.veoma dirnula, kao i vjerujem mnoge mlade ljude širom svijeta. Svi mi shvaćamo koliko ti je teško bilo i koliko si strašnih dana proživjela. Ne mogu ni zamisliti kako je to kad moraš živjeti u stalnoj tišini i nemogućnosti izlaska na sviježi zrak. Divim se tvojoj hrabrosti da unatoč gladi i tjeskobi ostaneš pozitivna osoba sa smislom za humor i nadom za bolje sutra, unatoč bombama koje padaju iz brojnih aviona svakog dana. Tvoj dnevnik mi je pomogao da više cijenim slobodu u kojoj živim, unatoč ratovima koji se i danas događaju u svijetu, ali hvala Bogu, ne i u mojoj domovini.
Nadam se da će svi ratovi stati i da nikad više nitko ne doživi ono što si ti.
Pozdrav od Anamarije
