Područna škola Pićan i ove godine sudjeluje u Zavičajnom projektu. Ovog puta tema su Kartuline s Pićanštine, a da bi kartuline dobro ispale, prvo treba upoznati svu kulturnu i prirodnu baštinu koju Pićanština skriva. Zato smo u goste pozvali Kristijana Žgaljardića, profesora povijesti rodom iz Pićanštine, aktivnog člana Zavičajnog društva Matka Brajše Rašana i pravog znalca o povijesnim i kulturnim događajima našeg Pićna.
Od Kristijana nismo samo saznali mnogo povijesnih podataka o događajima i važnim osobama iz povijesti Pićna, nego smo i sami mogli zaroniti u maštu i zamisliti se u različitim povijesnim razdobljima. I da, svakako smo otišli kućama puni dojmova, a ovo se neki od njih:
Bilo mi je najbolje kad smo pričali o ratu. Roman
Bilo mi je jako lijepo. Posebno mi se sviđalo kad smo pričali kako su se vojnici branili. Fabiana
Svidjelo mi se kad smo bili zid pa su nas gurali. Anton
Meni je bilo mega super. Vodič je bio zabavan i baš je dobro objašnjavao što je želio reći. Predobro mi je bilo kad nam je pokazao kako je pet ljudi zaustavilo petnaest drugih. Frane
Da je kod ulaznih gradskih vrata bilo najzabavnije glumiti pićanske vojnike koji se brane od neprijatelja i naučiti nešto o vrsti oružja koja su koristili složili su se još i Roža, Mario, Emanuel, Tadea, Anđela i Teodor. Osim toga, Roži, Natali i Nikši se svidjelo kod zvonika kad smo saznali kako su nekada u kamenim posudama mjerili namirnice kojima su plaćali porez.
Sve mi se svidjelo, pogotovo kada smo bili kod zvonika. Roža
Meni je bilo najbolje kod zvonika kad smo bili kod onih školjki. Natali
Nasuprot crkve nalazi se rodna kuća Matka Brajše Rašana gdje smo se okupili kako bi saznali mnogo toga o njegovom životu, a neki su imali zadatak odglumiti njegove članove obitelji.
Najbolje mi je bilo kad je vodič pokazao kuću Matka Brajše Rašana i bilo je zabavno. Vito
Sve mi je bilo dobro, ali najviše mi se sviđalo kad smo ispred crkve svi skupa pričali o Matku Brajši Rašanu. Karla
Najviše mi se sviđalo ono kad je govorio o Matku Brajši Rašanu, a nalazili smo se ispred crkve. Pavel
Jeleni se posebno svidjelo kad smo ispred crkve gledali preko zida i zamišljali da smo u 17. stoljeću i putujemo u Moskvu na magarcu i konju s poznatim pićanskim putopiscem Sebastijanom Glavinićem.
Iako su crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije puno puta posjetili, učenici nisu znali da skriva neke tajne prolaze ili da je sagrađena tako vješto da stvara optičku iluziju pa su time posebno bili oduševljeni Mario, Dimitri, Martin i Natali.
Meni je bilo najbolje kad smo u crkvi išli u tunel. Natali
Osim ovih kulturnih zanimljivosti, saznali smo i neke druge zanimljivosti:
Saznao sam da su stari Pićanci preko zida bacali izmet. Karlo
Nakon ovog veoma poučnog obilaska našeg Pićna, naši su učenici sigurno dobili inspiraciju za oslikavanje kartulina. Jedva čekamo kako će ispasti!
Tekst i fotografije: Jasmina Vretenar Zulijani
