Djetinjstvo i mladost trebali bi biti bezbrižna i najsretnija razdoblja u životu svake osobe. Nažalost, često nije tako...

         O ranoj mladosti provedenoj u ratu i svim strahotama koje on za sobom donosi govorila nam je naša gošća - spisateljica Bojana Meandžija u četvrtak 19. listopada. Predstavila nam je svoj autobiografski roman Trči, ne čekaj me! Otkrivajući nam detalje iz svojih  tinejdžerskih godina u razdoblju kada je Karlovac bio jedan od ratom najpogođenijih gradova u vrijeme Domovinskog rata, učenici sedmog i osmog razreda s  velikim su zanimanjem slušali kroz što je sve prolazila djevojčica njihovih godina. Autorica romana pričala im je o danima  provedenima u atomskom skloništu. Vrijeme koje su njezini vršnjaci negdje daleko provodili u igri, izlascima, zabavi i druženju, njoj je bespovratno izgubljeno slušajući zvuk sirena, pucnjave i granata u mračnom i hladnom skloništu. Predstavljanje romana popraćeno  je projekcijom na kojoj su se nalazile fotografije iz njezinog djetinjstva i iz vremena kada je Karlovac trpio najveća razaranja. Na kraju smo čuli snimke prve i posljednje sirene u gradu Karlovcu koje je Bojana snimila vlastitim radiom. 

      Učenici su našu dragu gošću ispratili  iskrenim i glasnim pljeskom. Zahvaljujemo joj što je svoju dirljivu životnu priču ispričala na jednostavan i topao način potaknuvši  u nama najsnažnije emocije, a to su osjećaj zahvalnosti za sve što u životu imamo i vjeru  u to da  i nakon  najbolnijih trenutaka  možemo u sebi pronaći snagu i biti sretni. Bojano, hvala vam!

Recenziju romana možete pročitati ovdje.