Dana 27.04.2015. iz Podpićna u 14:30 krenuli smo velikim autobusom autotransa za Rijeku. Na taj izlet išli smo osmaši iz OŠ V. Nazora Potpićan i osmaši OŠ I. G. Kovačić iz Čepića. Pratnja su nam bile dvije učiteljice i dva učitelja. Prva stanica bio nam je Trsat. Trsat je marijansko svetište u kojem borave franjevci. Kroz crkvu i svetište proveo nas je franjevac koji živi u trsatskom samostanu. Ispred crkve nam se predstavio i ispričao nešto ukratko o Trsatskoj legendi koju možemo, ali ne moramo shvatiti kao istinu. Ušli smo polako u crkvu gdje nam je fratar ispričao nešto o oltarima  i zašto franjevci na skoro svakoj slici, kipu drže lubanju u ruci. Drže ju zbog toga jer se oni smrti ne boje nego ju zovu sestricom smrti koju iščekuju čitavog života. Ispričao nam je o tome kako ispod svake ploče na podu crkve počiva jedna osoba koja je pridonijela toj crkvi. Čuli smo kako je Ivan Evanđelista preživio kaznu od koje je zapravo trebao umrijeti, ispijanje otrova. Time je Ivan Evanđelist prvi koji je umro prirodnom smrću. Proveo nas je i po kapeli koja je veličine rodne kuće Blažene Djevice Marije. Pitanje koje vam je sada u glavi vjerovatno zvuči „Zašto rodna kuća Blažene Djevice Marije?“. Odgovor glasi ovako: legenda kaže da je rodna kuća Blažene Djevice Marije na krilima anđela prenesena iz Nazareta na Trsat tamo se nalazila tri godine i deset mjeseci dok se istim tim čudom nije digla i sletila u Talijanski gradić Loreto gdje se i danas nalazi. U toj je kapeli njena slika kako drži Isusa okrunjena krunom od čistog zlata. Fratar kaže da ta slika potječe iz Bizanta, zbog stila njenog slikanja. U donjem lijevom kutu nalaze se tri sveca. Od njih jedan je Sveti Bartolomej, poznatiji kao Sveti Bartol kojemu su na živo derali kožu. Nakon crkve otišli smo u kapelu zavjetnih darova. U toj kapeli ima masa slika,štaka,zahvala,krunica,maketa brodova,cvijeća koje su ljudi donijeli kako bi zahvalili Majčici Božjoj na nekoj molitvi i uslišenoj želji. Iza svakog tog dara stoji jedna životna priča. U toj smo kapeli gledali kratki film o Trsatu. Film je sadržavao sve ono o čemu nam je fratar prije toga govorio. Nakon kapele zavjetnih darova i posjetili riznicu. U riznici ima još vrijednih darova od ljudi koji su se na taj način zahvalili gospi. Vidjeli smo stolicu na kojoj je Ivan Pavao II. sjedio kada je održavao misu na Trsatu. Mogli smo vidjeti i kopiju slike gospe Trsatske sa Isusom koju često ukradu. Točnije ukradu krunu koja se nalazi ispod nje kako se slika nebi oštetila prilikom krađe. Bili smo i u samostanskom klaustru koji je ukrašen sa 32 freske od kojih je jedna nadodana jer se ne zna da li je slikar to namjerno tako ostavio ili nije imao inspiraciju. U klaustru fratri između posla i molitve dolaze meditirati. Taj je klaustar otvoren za sve ljude. Nakon toga spustili smo se trsatskim stepenicama (561 stepenica) na Korzo. U 19 sati skupili smo se i uputili prema kazalištu Ivana  Plemenitog Zajca gdje se izvodila opera Traviata.

Ljubavna priča sa tragičnim završetkom ispričana u tri čina. Udobno smo se smjestili  u ložama. Nakon par minuta opera je započela uvertirom. Opera je u prva dva čina prikazivala ljubav među glavnim glumcima Violette i Alfreda. Kako se Alfredov otac nije s time slagao jer mu se kćer nebi udala za onog koga voli, a ni on za nju, molio je Violettu da se uda za baruna, Alfredovog brata. Sa velikom je tugom Violetta to napravila. Kada je Alfredo saznao da zbog njega Violetta prodaje svoju imovinu došao je kod nje i isplatio ju za sve njene usluge jer je bila prostitutka.

Svi glumci, Alfredo i Violetta,dirigent bili su ispraćeni dugotrajnim i gromoglasnim pljeskom.

Izašli smo pred kazalište, slikali se, ušli na autobus i vratili svojim kućama. 

Lana Tončetić, 8. razred