Namjera naše škole bila je podržati članove KLA Labin, članove njihovih obitelji i njihove stručne voditelje u njihovim nastojanjima:

da žive nov, odgovoran život,
da se međusobno podržavaju u održavanju apstinencije
da pružaju dragocjena pomoć onima koji na tom putu posustanu kako bi se što prije vratili na put dostojanstvenog života
da budu prepoznati od zajednice kao konstruktivni partneri usmjereni zdravlju.

Bilo nam je lijepo čuti da im je naša podrška, kao zasebnih osoba i kao predstavnika jedne škole iz okruženja, vrlo značajna. Naime, kako su istaknuli na skupštini, Klub je mjesto podrške potrebnima, ali je i sam potreban pomoći okruženja, jer se liječeni alkoholičari na svakodnevnoj bazi suočavaju i bore sa sobom i sa ljudima u okruženju. Čini se da okruženje ne razumije konstruktivne i plemenite ciljeve koje Klubovi čine za svoje članove, za njihove obitelji, pa i za zajednicu. Čini se da zajednica ne razumije da liječeni alkoholičar nije isto što i alkoholičar. A, razlika je ogromna i redovito povlači povratak zdravlju, životnoj radosti i osjećaj da se obitelji i široj zajednici može nešto pružiti temeljem stečenog iskustva na vrlo iskren i životan način. Oni su hrabri. Oni su priznali tko su bili, znaju tko su sada i svakodnevno nastoje biti bolja verzija sebe.

Naime, ne događa se rijetko da upravo članovi apstinenti obilaze škole i učenicima upućuju iskustvenu poruku koja veliča zdrav život i osobnu dobrobit, koja kaže NE alkoholu, NE alkoholizmu, NE povodljivosti, i koja kaže DA zdravom životu, DA jasnom stavu, DA zdravim vrijednostima.

Za istaknuti je da Godišnja skupština KLA slijedi neku strukturu: raspravlja se o godišnjim izvješćima o financijama, o radu Kluba, kasnije se dijele diplome apstinentima za svaku godinu apstinencije i na kraju pruža se mogućnost slobodne riječi nazočnih. Prve dvije točke mogu biti doživljene kao suhoparne, posebno djeci. Stoga mi je drago, kao voditeljici grupe učenika, da su učenici rekli da im je bilo zanimljivo na tom skupu, a vidjelo se i da osjećaju radost što su svojom nazočnošću i nastupom nešto dali ljudima koji su to znali primiti i cijeniti.

Naime, učenici su sa svojom voditeljicom, članovima KLA Labin pročitali stihove pjesme How can I go on Freddia Mercurya, obogaćene optimističnim odgovorima, koji ukazuju da podrška postoji, da je tu, da je najprisutnija upravo u Klubu.

Kako nastaviti dalje?

 Klementina:

Kad  sva sol oduzeta je moru,

sva radost životu,

kao zbačen s trona, nag sam i ranjen.

I dok me stalno

divljački prsti sude,

pitam se:

Postoji li itko na svijetu – koji vjeruje u me,

koji čuje moj jecaj i ostaje uza me?

Rok:

****    DA, DA.. IMA NAS KOJI VJERUJEMO U TEBE. TU SMO. SASVIM BLIZU.

Nika:

Kako nastaviti dalje, iz dana u dan?

Tko će me podržati, tko osnažiti?

Potražio bih  zaklon,

ali ne znam gdje da tražim,

ne znam kome  pripadam,

u tom velikom svijetu gorčine!

Andrea:

****   PRIPADAŠ  ŽIVOTU, PRIPADAŠ SVOME OKRUŽENJU, PRIPADAŠ SEBI.

A AKO ŽELIŠ, MOŽEŠ PRIPADATI i NAMA.

Dubravka:

Kako nastaviti dalje potraćenih snova,

a nove snove još sanjati ne znam?

Kako nastaviti dalje?

Još uvijek ima dana kada drhtim u mraku,

oslijepljen zlobom onih koji prijete.

Krijem se od njih i pitam:

Ma, postoji li itko na tom svijetu,

tko se može radovati zbog mene?

Klementina: DRAGA DUŠO, MADA SE UVIJEK NE ČINI TAKO –

NA SVIJETU ŽIVE I LJUDI KOJIMA JE STALO.

Nika: DOK TRAŽIŠ ŠTO TREBAŠ,  BOLJU VERZIJU SEBE:

SJETI SE KLUBA: TU SU LJUDI ZA TEBE.

*****

Čestitamo svim apstinentima na odlučnosti i upornosti da dovedu svoj život u red. Nastavite tako. Uvećat ćete dobrobit za sebe. I cijenite podršku koju vam članovi KLA daju. Oni vas najbolje mogu razumjeti!

                                                           Stručni suradnik psiholog:

                                                             Dubravka Ujčić Lukšić